EnviroMail™ Br. 30 / siječanj 2026
PFAS u bioti: Kontekst rizika i robusna analitička rješenja
Analiza biote (svih živih organizama) kao pokazatelja onečišćenja okoliša temeljna je praksa poznata kao biomonitoring ili bioindikacija. Ovaj pristup procjenjuje kvalitetu okoliša (zraka, vode, tla)
proučavanjem reakcija živih organizama (bioindikatora) na onečišćenje okoliša. Zbog postojanosti i potencijala bioakumulacije PFAS-a, ribe i školjkaši ključni su subjekti u ovoj praksi, jer djeluju kao bioakumulatori čije koncentracije u tkivima odražavaju razinu kontaminacije PFASom u okolišu.
Trenutno i buduće zakonodavstvo EU
Regulatorni pristup EU-a prema PFAS-u u bioti općenito se postrožuje. U skladu s Direktivom 2013/39/EU samo je PFOS naveden kao prioritetna tvar u vodenom okolišu, s okolišnim standardom kakvoće (EQS) za biotu (ribe) od 9,1 μg/kg mokre mase. Međutim, standardi sigurnosti hrane znatno su postroženi. Od 2023. godine Uredba (EU) 2023/915 utvrdila je najveće dopuštene razine za zbroj četiri PFAS-a (PFOA, PFOS, PFNA i PFHxS) u različitim prehrambenim proizvodima. Iako je zadana najveća dopuštena razina za riblje meso općenito postavljena na 2,0 μg/kg mokre mase, uredba uzima u obzir značajnu međuvrsnu varijabilnost u bioakumulaciji i izloženosti okolišu. Granice kontaminacije stupnjevane su prema vrstama kako bi odražavale različite razine bioakumulacije. Na primjer, za atlantskog lososa granica iznosi 5,0 μg/kg, dok pragovi za druge vrste, poput bijele ribe ili manića, mogu doseći i do 45 μg/kg. Ove razlike odražavaju različita staništa i položaje u hranidbenom lancu.
Gledajući unaprijed, EU se kreće prema skupinskom pristupu zaštiti okoliša. Predložena izmjena Okvirne direktive o vodama proširila bi praćenje na PFAS kao skupinu. Ova promjena odražava najnovija znanstvena saznanja EFSA-e o bioakumulaciji i kombiniranoj toksičnosti ovih „vječnih kemikalija“. Ona označava prijelaz s reguliranja pojedinačnih tvari na upravljanje cijelom kemijskom skupinom, s ciljem osiguravanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi i vodenih ekosustava.
Kako PFAS kontaminiraju biotu
Onečišćenje vode i tla:
PFAS se ispuštaju u okoliš iz različitih izvora, uključujući industrijska postrojenja, odlagališta otpada i vatrogasne
pjene. PFAS kratkog lanca vrlo su mobilni i postojani u površinskim i podzemnim vodama, dok se mnogi PFAS dugog lanca vežu na organsku tvar i akumuliraju u sedimentima.
Bioakumulacija u vodenom hranidbenom lancu:
Vodeni organizmi poput riba i školjkaša apsorbiraju PFAS iz vode i kontaminiranih izvora hrane, pri čemu se oni nakupljaju u njihovim tkivima. Ovo nakupljanje često se pojačava duž hranidbenog lanca (biomagnifikacija), osobito kod PFAS-a dugog lanca (npr. PFOS) u grabežljivim ribama.
Kontaminacija kopnenih životinja:
Na pogođenim područjima životinje su izložene putem vode za piće, hrane te tla ili prašine. PFAS se vežu na proteine i akumuliraju prvenstveno u krvi i jetri. Može doći do prijenosa u proizvode životinjskog podrijetla (npr. mlijeko i jaja).
Kontaminacija usjeva:
Biljke uzgojene na kontaminiranom tlu ili navodnjavane kontaminiranom vodom mogu apsorbirati PFAS. Stope unosa variraju; PFAS kraćeg lanca općenito se lakše usvajaju putem korijena, što olakšava njihov ulazak u kopneni hranidbeni lanac.
Dodatni putovi izloženosti i razmatranja:
Prekursori PFAS-a mogu se transformirati u postojane perfluoroalkilne kiseline (PFAA), poput PFOS-a i PFOA-e, čime se s vremenom povećava opterećenje organizama u bioti. Sedimenti i bentosni organizmi predstavljaju ključne putove izloženosti u vodenim sustavima. Atmosferski prijenos i taloženje doprinose onečišćenju tla i vode; dodatno, primjena mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (biosolida) na tlo te korištenje kontaminirane vode za navodnjavanje mogu unijeti PFAS u poljoprivredne sustave.
Utjecaj na biotu
Akumulacija tijekom vremena:
Zbog svoje kemijske stabilnosti i sporog izlučivanja, mnogi PFAS-i dugog lanca postojani su u organizmima, a njihove se koncentracije mogu povećavati tijekom vremena. Vežu se na proteine te se skloni akumulaciji u krvi i jetri, kao i u jajima. Biomagnifikacija se može pojaviti na višim trofičkim razinama.
Potencijalni zdravstveni učinci:
Izloženost PFAS-u u divljih životinja povezuje se s imunosupresijom; poremećajima endokrinog sustava i štitnjače; promjenama metabolizma lipida i toksičnošću za jetru; te razvojnim i reproduktivnim učincima (npr. smanjenim uspjehom izlijeganja). U pogledu karcinogenosti, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificira PFOA kao kancerogenu za ljude (skupina 1), a PFOS kao moguće kancerogenu za ljude (skupina 2B).
Majčinski prijenos i osjetljivost razvojnih faza:
PFAS se mogu prenositi s odraslih jedinki na potomstvo putem jaja i laktacije, čineći rane razvojne faze posebno osjetljivima.
Praćenje i obrasci biomagnifikacije
Divlje ribe i beskralježnjaci diljem EU-a imaju mjerljive razine PFAS-a u organizmu (PFOS i PFCA) u rasponu od nekoliko
desetaka do niskih stotina μg/kg (mokre mase). Morski vršni predatori često pokazuju povišene razine PFOS-a u odnosu na EQS vrijednosti za biotu. Obrasci biomagnifikacije razlikuju se među pojedinim spojevima, no nekoliko PFAS-a dugog lanca pokazuje izraženu bioakumulaciju.
Analitičke metode
ALS Laboratories koristi LC–MS/MS metodu akreditiranu prema ISO/IEC 17025 za određivanje PFAS-a u bioti, koja služi
kao ključni pokazatelj onečišćenja okoliša. Ova je metoda rigorozno validirana na širokom rasponu matrica, uključujući ribu i druge morske plodove (školjkaše, rakove, glavonošce), meso, jaja, mlijeko te različita biljna tkiva.
Logistika i rukovanje uzorcima:
Kako bi se očuvala cjelovitost analita i spriječila biološka razgradnja, provode se strogi protokoli transporta. Uzorke je potrebno slati brzom dostavom (preko noći). Ako se šalju zamrznuti, moraju se transportirati na način koji osigurava da tijekom cijelog prijevoza ostanu zamrznuti.
Masa uzorka:
Iako laboratorij može obraditi već 10 g uzorka, preporučujemo dostavu 50 g kako bi se osigurala reprezentativnost. Kako bi se
dobio stabilan i homogen ispitni uzorak, uzorci se liofiliziraju (suše zamrzavanjem), a zatim temeljito homogeniziraju. Ovaj postupak stabilizira matricu i predkoncentrira analite, omogućujući detekciju na razinama u tragovima.
Ekstrakcija i analiza:
Analitički postupak koristi modificiranu QuEChERS ekstrakciju kako bi se osigurao učinkovit povrat analita, nakon čega slijedi pročišćavanje ekstrakcijom na čvrstoj fazi (SPE) radi uklanjanja interferencija iz matrice. Konačna separacija i detekcija provode se na najsuvremenoj UHPLC–MS/MS opremi (ExionLC™ u kombinaciji sa SCIEX QTRAP® 6500).
Kvantifikacija:
Koncentracija svakog PFAS-a određuje se kalibracijom s internim standardima. Omjeri odziva povezuju se s omjerima koncentracija nativnih analita i njihovih odgovarajućih izotopno obilježenih internih standarda, čime se osigurava robusna korekcija mogućih matriksnih učinaka te visoka točnost i preciznost.
Popis ciljanih PFAS spojeva
LOQ: Granica kvantifikacije (μg/kg)
| Parametar | Kratica |
LOQ (μg/kg) |
|---|---|---|
| Perfluoroalkilne karboksilne kiseline |
||
| Perfluorobutanska kiselina |
PFBA | 1 |
| Perfluoropentanska kiselina |
PFPeA | 0.1 |
| Perfluoroheksanska kiselina |
PFHxA | 0.1 |
| Perfluoroheptanska kiselina |
PFHpA | 0.1 |
| Perfluorooktanska kiselina |
PFOA | 0.1 |
| Perfluorononanska kiselina |
PFNA | 0.1 |
| Perfluorodekanska kiselina |
PFDA | 0.1 |
| Perfluoroundekanska kiselina |
PFUnDA | 0.1 |
| Perfluorododekanska kiselina |
PFDoDA | 0.1 |
| Perfluorotridekanska kiselina |
PFTrDA | 0.1 |
| Perfluorotetradekanska kiselina |
PFTeDA | 0.1 |
| Perfluoroheksadekanska kiselina |
PFHxDA | 0.1 |
| Perfluoroalkanske sulfonske kiseline |
||
| Perfluorobutanska sulfonska kiselina |
PFBS | 0.1 |
| Perfluoropentanska sulfonska kiselina |
PFPeS | 0.1 |
| Perfluoroheksanska sulfonska kiselina |
PFHxS | 0.1 |
| Perfluoroheptanska sulfonska kiselina |
PFHpS | 0.1 |
| Perfluorooktanska sulfonska kiselina |
PFOS | 0.1 |
| Perfluorononanska sulfonska kiselina |
PFNS | 0.1 |
| Perfluorodekanska sulfonska kiselina |
PFDS | 0.1 |
| Perfluoroundekanska sulfonska kiselina |
PFUnDS | 0.1 |
| Perfluorododekanska sulfonska kiselina |
PFDoDS | 0.1 |
| Perfluorotridekanska sulfonska kiselina |
PFTrDS | 0.1 |
| Perfluoroalkilni sulfonamidi | ||
| Perfluorooktanski sulfonamid | PFOSA | 0.1 |
| Fluorotelomerske sulfonske kiseline |
||
| 4:2 fluorotelomer sulfonska kiselina | 4:2 FTS | 0.1 |
| 6:2 fluorotelomer sulfonska kiselina | 6:2 FTS | 0.1 |
| 8:2 fluorotelomer sulfonska kiselina | 8:2 FTS | 0.1 |
| Ostali PFAS spojevi | ||
| 2,3,3,3-tetrafluoro-2- (heptafluoropropoksi) propanska |
HFPO-DA(GenX) | 0.1 |
| 7H-perfluoroheptanska kiselina | HPFHpA | 0.1 |
| Perfluoro-3,7-dimetiloktanska kiselina | P37DMOA | 0.1 |
Literatura
- Teunen i sur.: Akumulacija PFAS-a u autohtonim i translociranim vodenim organizmima iz Belgije, s implikacijama za procjenu rizika za ljudsko zdravlje i okoliš. Environ Sci Eur (2021) 33:39
- Byns i sur.: Bioakumulacija i trofički prijenos perfluoriranih alkilnih tvari (PFAS) u morskoj bioti belgijskog dijela Sjevernog mora: raspodjela i implikacije za rizik za ljudsko zdravlje. Environmental Pollution 311 (2022) 119907
- Gkika i sur.: Izražena bioakumulacija širokog spektra PFAS-a u kontaminiranom kopnenom i vodenom okolišu ecosystem. Environment International 202 (2025) 109629
























